Tko kaže da i djeca ne mogu biti korisna u kuhinji?

Dopuštanje djetetu da provodi vrijeme u kuhinji pomaže mu da stvori svjesni odnos s hranom, stekne više samopouzdanja i razvija motoričke sposobnosti.

Na primjer, već od dvije godine, dijete može pomoći pripremiti stol ili miješati tijesto za tortu. Godinu dana kasnije može pripremiti voće za voćnu salatu oguliti naranče i mandarine ili pomoći ukrasiti tortu. Kasnije, nakon što nauči čitati, može i sam pripremiti jednostavne recepte pod nadzorom roditelja.

Kao i kod svih aktivnosti koje se djetetu predlažu, važno je uspostaviti precizna pravila. Uvijek objasnite svojoj djeci da se svi kuhinjski aparati i dodatci koriste oprezno uz prisustvo odrasle osobe (noževi, škare i otvarači za konzerve) te da je čistoća kuhinje veoma važna.

• Odrasla osoba uvijek mora biti prisutna u kuhinji.

• Štednjak i pećnica su opasni uređaji. Objasnite djeci kako rade i naučite ih da nikada ne napuštaju kuhinju dok koriste štednjak i pećnicu.

• Noževima, škarama i otvaračima za konzerve treba rukovati pažljivo i uvijek uz prisustvo odraslih.

• Čišćenje je najvažnije! Prije kuhanja potrebno je oprati ruke, posuđe te hranu koja se priprema. Valja zapamtiti da se kuhinju nakon korištenja treba očistiti.

• Prilikom kuhanja budite oprezni i isključite televizor i druge elektroničke naprave koje vam mogu odvlačiti pozornost.

Pridržavanjem ovih prijedloga vaše će dijete postajati sve samostalnije i moći će obavljati sve složenije zadatke prilikom kuhanja. Uz to djeca će biti voljna kušati novu hranu ako su i sama doprinijela njihovoj pripremi.

Sasvim je uobičajeno čuti roditelje da kažu kako njihova djeca ne vole jesti povrće. Takve izjave djece nikada ne treba zanemariti. Ono što majka i otac kažu od temeljnog je značaja pa će pozitivni komentari potaknuti njihovu djecu da ih slijede. Često negativan stav djeteta prema određenom povrću predstavlja izazov za roditelja.

Važno je znati da se ne mora svako povrće sviđati djetetu već je problem kad dijete ne može pojesti baš niti jednu vrstu povrća.

Uz to postoje i trikovi kako čak i najodbojnije povrće učiniti ukusnijim. Neki od njih su:

• poslužite sirovo povrće narezano na štapiće uz omiljeni umak ili preljev

• narežite voće na sitne komade pa će se lakše jesti

• sastavite na tanjuru simpatične likove životinja ili različite izraze lica

• prezentirajte voće kao ražnjiće čineći ih vizualno privlačnijim te ih prelijte s nekoliko kapi otopljene čokolade

• juhe što više izmiješajte jer će jednoličnom konzistencijom biti bolje prihvaćene od djece

• Isto tako je s voćem. Što je voće više pomiješano djeca ga lakše prihvaćaju

• Povrće se može koristiti i kao nadjev za pizze i focaccie punjene rajčicom i sirom.

Nije se lako snaći u velikom broja informacija vezanih za prehranu djece.
Da bi izbjegli pogreške potrebno je slijediti pravila mediteranske prehrane. Ova vrsta prehrane se smatra jednom od najcjelovitijih, najzdravijih i najuravnoteženiiji režima prehrane, toliko da ju je UNESCO u studenom 2010. godine uvrstio u Reprezentativnu listu svjetske nematerijalne kulturne baštine.

U osnovi ove prehrane je važno konzumiranje voća i povrća te je kao takva važna i za djetetovu prehranu zbog unosa vode, vlakana, vitamina, minerala i antioksidanata. Nutricionisti preporučuju njihovo konzumiranje najmanje 5 puta dnevno (3 porcije voća i 2 porcije povrća). Mediteranska prehrana uključuje i unos složenih ugljikohidrata i vlakana koji uglavnom proizlaze iz žitarica kao što su kruh, tjestenina, riža i krumpir. Biljnim mastima uvijek treba dati prednost pred životinjskim mastima zbog prisutnosti velike količine nezasićenih masnih kiselina i vitamina E.

Da bi tijelo dobilo potrebnu količinu kalcija potrebno je konzumirati jogurt i mlijeko.

Svaki tjedan bi trebalo unositi namirnice bogate proteinima poput mesa, ribe, mahunarki, sira, jaja i kobasica. Svaka od njih je bogata proteinima, ali ima druga specifična hranjiva svojstva. Riba je važan izvor esencijalnih masnih kiselina (omega 3). Meso je izvor željeza i B vitamina dok su mahunarke bogate vlaknima i kalcijem, a sirevi kalcijem. U okviru od jednog tjedna nutricionisti preporučuju uzimanje tri porcije mesa, ribe, mahunarki, sira, dok bi jaja i kobasice, zbog bogatstva zasićenim mastima i kolesterolom, trebale biti konzumirane jednom u tjedan dana.

Hrana koja bi se trebala konzumirati povremeno i umjereno su slatkiši, slani zalogaji poput čipsa i zaslađena bezalkoholna pića.

Prema preporukama međunarodnih referentnih tijela prehrana djeteta treba se organizirati u 4 do 5 obroka: zajutrak, doručak, ručak, užina i večera. Unos kalorija trebao bi biti podijeljen na sljedeći način: 20% kalorija otpada na zajutrak i doručak, 40% na ručak, 10% na užinu i 30% na večeru.

Treba imati na umu da kalorijske potrebe za pravilan razvoj djeteta rastu s godinama starosti i vezane su uz fizičke karakteristike djeteta te veću ili manju aktivnost djeteta. Iz tog razloga, s obzirom na značajnu varijabilnost energetskih potreba unutar jedne dobne skupine, vrlo je teško sugerirati jednu prosječnu vrijednost koja se odnosi na svu djecu. Međutim, nutricionisti navode opće smjernice koje se odnose na unos različitih hranjivih sastojaka u prehrani djece do desete godine života, što je vidljivo u sljedećoj tablici:

Report of a Joint FAO/WHO/UNU Experts Consultation. FAO Food and Nutrition technical report series 1. Human Energy Requirement. Roma, 2001.
Società Italiana di Nutrizione Umana. LARN:Livelli di Assunzione Raccomandati di energia e nutrienti per la popolazione italiana Revisione 1996. Roma, 1997.